Sa kojim se predznanjem čita strip


Zanimljivo / субота, децембар 2nd, 2017

Piše: Dušan Topić

U kinematografiji današnjice prednjače holivudski filmovi  što je činjenica poznata svakom ko se iole razumije u američku pop kulturu. Pored mora žanrova koji plave domaće i strane bioskope primjećuje se i porast jedne specifične vrste filma.

Zapravo, riječ je o filmovima čija se priča fokusira na superheroje koji su obično nastali po uzoru na istoimeni strip. Kada se pomenu superheroji, a prije njih stripovi u njihovom najopštijem smislu, ljudi to obično povežu sa nezrelim odraslim osobama ili djecom, barem je tako bilo do zadnje decenije ovog vijeka. Zahvaljujući trudu dvije najveće izdavačke kuće Marvel Comicsu i DC Comic –  su, superheroji, zajedno sa stripovima  postali su mejnstrim.

Gradska Kafana
Izvor slike: Gradska kafana Beograd

Sarkastično govoreći, nije poenta da nas podseti na krilaticu kultnog filma „Lajanje na zvezde„, „zar ne vidiš sa kojim predznanjem se ide u kafanu„, već da ukaže na jedan fundamentalno multidimenzionalni aspekt kad je strip u pitanju.

Međutim, još uvijek postoji jedan dio publike koji nije sposoban da shvati samu suštinu ne samo superheroj stripova nego i stripova generalno.

Ovim tekstom bi valjalo otkloniti sva stereotipna mišljenja odgovorima na pitanja:

Kada i zašto su se stripovi pojavili?

Kako je tekao njihov razvoj?

Kolika je zasluga superheroja u svemu tome?

Krajem tridesetih, početkom četrdesetih godina prošlog vijeka, dva mlada jevrejina  iz savezne države Ohajo došla su na genijalnu ideju!

Šta bi bilo kada bi napravili priču sastavljenu od slika po svom ukusu, sa junakom toliko sjajnim i nepobjedivim, a o kome sanja svaki ljubitelj fantastike. Međutim, priča u slikama nije bilo ništa novo.

Dva mlada momka nisu izmislila toplu vodu. Postojala je ta ideja i prije njih, zvala se strip. Samo što do tad strip nije bio toliko popularan, a štampao se na posljednjim stranama novina, u vidu kratke priče.

Priča bi se nastavljala u sljedećem broju što je bio donekle podsticaj čitaocima da kupuju iste novine. Ono što je bilo novo jeste ideja o junaku i njegovoj sredini koje do tada nisu prikazivali stripovi.

Džo Šuster i Džeri Sigel upotrijebili su svu svoju maštu, akumuliranu čitajući naučno – fantastične magazine, i  pomiješali je sa elementima američke pop kulture, te  kreirali najvećeg superheroja današnjice – Supermena. Ipak, proći će dugo vremena prije nego što Supermenov znak S postane jedan od napopularnijih simbola ikada kreiranih.

Danas prvi broj Action Comic – sa (u kome je Supermen prvi put objavljen) može da se nabavi za 300 dolara pa i više, premda Supermenov uspon nije bio ni tako siguran ni tako jednostavan.

Zapravo čovjek od čelika, brži od ispaljenog metka i jači od lokomotive, simbol američkog načina pravde i slobode imao je velike šanse da uopšte ne postoji. Šuster i Sigel poslali su svoju priču svim novinama u državi, ipak naišli su na zatvorena vrata na svakom koraku. Kratki stripovi su se gomilali, a novine širom zemlje su u ovome vidjele dobar način da zarade nešto novca u kriznim vremenima.

O kakvoj krizi je bilo riječ?

Godine 1939. Sjedinjene Američke Države su ušle u veliku ekonomsku krizu, te je ta kriza izazvana porastom proizvodnje i nedostatkom tržišta proširila se na ostatak svijeta kao kakva groznica. Da bi se ipak ostavrio neki vid zarade preko stripova, šta je preduzeto? Skupljene su sve kratke priče koje su do tada objavljivane na poleđinama novina i bile su objavljene u jednom izadnju, kao kolekcija.

Tad se javlja DC Comic, neko ko je bio spreman ne samo da objavi stare priče nego i da pruži šansu novim idejama na polju stripa. Naravno novca nije bilo i tražio se način da se što manje utroši u svrhe stripa. DC Comic je, unajmljujući mlade i talentovane ljude, a naročito one bez šanse za uspjeh,  zaposlio i Šustera i Sigela. Sa njima je istovremeno ušla i velika ideja ostvarena u liku Supermena.

Prve priče u kojima se pojavio Supermen bile su krute, pravolinijske bez većih obrta.

Ono što je isticalo posljednjeg sina Kriptona bio je univerzum u kome se on pojavio. Do tada su radnje u stripovima bile smještane na neke druge planete ili nekom neodređenom srednjevjekovnom kraljevstvu, ovog puta radnja je bila smještena u sadašnjicu čitalaca. Svijet je dobio heroja koga je toliko dugo čekao, štiteći građane imaginarnog grada Metropolisa, Supermen se borio protiv krimminalaca, diktatora, korupcije i sl.

Kao neko ko je poslan na planetu Zemlju u malom svemirkom brodu, Supermen je bio istinski Mojsije naučne fantastike.

Već do 1940. godine strip se proslavio, Supermen je imao tiraž preko milion svakog mjeseca. Učestvovao je i u Drugom svjetskom ratu boreći se za američki način života i pobjedu saveznika. Ipak, to je bilo štivo prilagođeno mlađim uzrastima, a svako dijete je pored paketića žvakaćih guma moglo sebi da prijušti i strip za 30 centi.

Jedna od facninantinijih stvari je bio i njegov alter ego, iako vanzemaljac i stranac, glavni junak je morao da se prilagodi i približi običnom čovjeku zato je supermen dobio regularan , “zemaljski” posao i “zemaljsko” ime i prezime –  Klark Kent.

Tako je Supermen započeo novo doba u istoriji stripa poznato kao zlatno doba. Za njim se ubrzo pojavio Betmen, potpuni opozit svega šta je Supermen predstavljao. Betmen nije imao super moći, bio je običan čovjek koji je rano ostao bez roditelja osjetivši na sopstvenoj koži okrutni kriminalni i svijet protiv koga se borio. Njegova misija je bila osvetničkog karaktera.

Nedugo poslije uspijeha  DC Comic – sa i drugi su pošli njihovim stopama.  Bilo je to doba heroja u kostimima i boraca protiv kriminala. Među mnogima ističe se izdavačka kuća Timely Comic koja će kasnije promjeniti ime u Marvel Comic.

Jedan sedamnaestogodišnjak –  pomoćnik Timely Comic doći će na ideju da približi strip starijim uzrastima. Sten Martin poznat po svom pseudonimu kao Sten Li kreiraće mnoge nama danas voljene heroje, uz svog kolegu Džeka Kirbija, kao što su Spajdermen, Hulk i drugi.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *